Skip to main content

Komisija za zaštitu konkurencije izrekla kaznu od 460.000 evra zbog formiranja konzorcijuma

01 November 2022

Komisija za zaštitu konkurencije Srbije (KZK) je nedavno izrekla kaznu od 460.000 evra kompanijama na tržištu upravljanja opasnim otpadom zbog formiranja konzorcijuma radi učešća u postupku javne nabavke. Ovo je prva odluka Komisije kojom je sankcionisano formiranje konzorcijuma.

Istraga i zaključci Komisije

Društva Miteco – Kneževac, Yunirisk, Modekolo, Brem i Kemeko su formirala konzorcijum kako bi podnela zajedničku ponudu u postupku javne nabavke zbrinjavanja opasnog otpada društva Magnohrom d.o.o. - u stečaju, koji je raspisan od strane Ministarstva životne sredine. Istraga je pokrenuta po službenoj dužnosti, a Komisija je sprovela nenajavljeni uviđaj i tom prilikom oduzela i kopirala elektronsku prepisku i drugu dokumentaciju koja se odnosi na formiranje konzorcijuma.

Komisija je ocenila da je konzorcijum ograničio konkurenciju, jer su članice mogle da formiraju dve, umesto jednu grupu ponuđača. Jedan od ključnih dokaza o postojanju zabranjenog dogovora je taj što su članice podelile dobit na 5 jednakih delova, bez obzira na to što nisu svi članovi imali iste troškove u vezi sa realizacijom ugovora o javnoj nabavci. Prema navodima iz odluke, dva učesnika nisu imala nikakve troškove i nisu ni učestvovala u aktivnostima na sprovođenju ugovora o javnoj nabavci, tako da njihovo učešće u konzorcijumu nije bilo neophodno.

Komisija nije prihvatila navode članova konzorcijuma da nisu mogli samostalno da podnesu ponudu, niti argumente da konzorcijum nije doveo do negativnih efekata (npr. istakli su da je ponuđena cena bila za 17% niža od planiranog budžeta za predmetnu uslugu). Komisija je navela da nije ispitivala da li je svaki član konzorcijuma mogao samostalno da učestvuje, već da li su od postojećeg konzorcijuma mogle biti formirane dve, konkurentne, grupe ponuđača. Kada je reč o analizi efekata, Komisija je zauzela stav da ovaj konzorcijum predstavlja kartelski sporazum, što je najteži oblik povrede konkurencije, i da nije potrebno da analizira njegove efekte.

Pravila za ocenu konzorcijuma sa aspekta primene pravila o zaštiti konkurencije

Komisija je u Mišljenju  iz 2021. godine dala smernice o tome kada se zajednička ponuda može smatrati restriktivnim sporazumom. Prema navodima iz Mišljenja, konzorcijum neće predstavljati restriktivni sporazum ukoliko

  1. članovi konzorcijuma nisu konkurenti,
  2. članovi konzorcijuma pripadaju istoj grupi društava (povezana društva) i
  3. članovi konzorcijuma jesu konkurenti, pod uslovom da ni jedan od učesnika nije mogao samostalno učestvovati u skladu sa uslovima iz konkursne dokumentacije ili da nijedan deo učesnika u sporazumu nije mogao učestvovati u postupku nabavke podnošenjem posebne zajedničke ponude.

Pored navedenog, postoje i pravila u pogledu razmene podataka i ugovaranja odredbe o zabrani konkurencije, koja su članovi konzorcijuma dužni da poštuju.

Ukoliko navedeni uslovi nisu ispunjeni, konzorcijum predstavlja zabranjeni sporazum i, kako se navodi u Mišljenju, jedina mogućnost da se on "legalizuje" je da se podnese Komisiji na pojedinačno izuzeće od zabrane.

Na koji način smanjiti rizik da učešće u konzorcijumu bude sankcionisano

Kompanije u Srbiji bi trebalo da imaju u vidu da formiranje konzorcijuma nosi rizik od potencijalne istrage Komisije i visokih novčanih kazni u slučaju da se utvrdi da konzorcijum predstavlja restriktivni sporazum. Kako bi se navedeni rizik umanjio, potrebno je da se uspostave jasna interna pravila o tome kada društva mogu učestovati u konzorcijumu i na koji način će pristupiti pregovorima i implementaciji ugovora o zajedničkoj ponudi. Imajući u vidu Mišljenje Komisije i njenu praksu, kao i praksu tela za zaštitu konkurencije u EU, sledeći aspekti bi trebalo da budu obrađeni u internim smernicama za formiranje konzorcijuma:

  • Procena kapaciteta kompanije: da li može podneti samostalnu ponudu (za celu nabavku ili za pojedine partije) i da li postoji realna mogućnost za dodatnim ulaganjima kako bi se dostigao traženi nivo kapaciteta za samostalnu ponudu
  • Način komunikacije i pregovori sa potencijalnim partnerima u konzorcijumu, kao i obim informacija koje se tom prilikom razmenjuju
  • Procena odgovarajućeg broja članova konzorcijuma
  • Razmena informacija sa članicama konzorcijuma za potrebe pripreme ponude i tokom izvršenja ugovora
  • Priprema i čuvanje dokumentacije/ korespondencije koja nastane vezi sa pripremom zajedničke ponude

Ukoliko se internom analizom ne može sa sigurnošću proceniti da li bi konzorcijum predstavljao povredu konkurencije, članovi konzorcijuma mogu Komisiji podneti zahtev za izuzeće ugovora o konzorcijumu, čime bi se obezbedila pravna sigurnost i uklonio potencijalni rizik.

Pravila o zaštiti konkurencije u pogledu formiranja konzorcijuma se primenjuju ne samo u slučaju zajedničke ponude, već i u slučaju ponude sa podizvođačem. Takođe, nameštanje tendera i formiranje konzorcijuma može predstavljati povredu konkurencije i kod sprovođenja nabavki od strane naručilaca koji nisu u obavezi da primenjuju Zakon o javnim nabavkama.

Ova odluka Komisije ukazuje da zajednička ponuda - konzorcijum, institut koji je dozvoljen Zakonom o javnim nabavkama, može predstavljati najtežu povredu konkurencije – kartelsko udruživanje. Stoga, svako ulaženje u pregovore i zaključivanje takvog ugovora mora biti u potpunosti usklađeno sa pravilima o zaštiti konkurencije.

Author: Zoran Šoljaga